Pažljivo slušam i pokušavam da shvatim ushićenost dok mi u ordinaciji priča da je sa novom dijetom uspela da smrša 2 kilograma za samo dve nedelje i kako uopšte nije gladna i kako može, a bogme i jede slaninu, čvarke…

Slušam, onda gledam rezultate: holesterol preko 10 (za neupućene, ne bi trebalo da bude veći od 5,5), trigliceridi, takođe, duplo veći od referentne vrednosti, gojazna, leči hipertenziju (visok krvni pritisak)… Ona i dalje srećna, sa samo jednim pitanjem: „Dakle, da nastavim?“

Ko je kriv?

 

Zašto se tako lako i bez imalo rezervisanosti prihvataju preporuke koje i laiku izgledaju nelogično i naivno? Kako neko ima smelosti i hrabrosti da daje preporuke koje nekoga mogu zdravstveno da ugroze? Krivica je, ako postoji, obostrana:  onoga koji promoviše (najčešće i dobro naplati) ideju da je u ishrani moguć princip: „bez truda, bez muke, jede se sve, a rezultati iz bajke“, ali i onoga koji u tu modernu bajku poveruje, zaslepljen obećanim rezultatima, sa potpuno isključenim logičkim razmišljanjem.

Da li tako eksperimentišemo sa svojim saksijskim biljkama, kućnim ljubimcima ili, ne daj Bože sa automobilima? Da li kuce puštamo da gladuju, pa im damo samo vodu, posle samo keksiće; da li u auto sipamo benzin, pa onda dizel, ali onaj jači, avio? A, onda na putu pritisnemo gas i čekamo da nas odveze poput aviona… da, ali u snovima!

Ishrana nije moda, a prečesto je tako predstavljaju: kako se menjaju modni trendovi od sezone do sezone, tako se preporučuju „najnovije, super uspešne, čudotvorne dijete“. Da li ćemo uskoro uz Belgrade fashion week imati Belgrade food fashion week?

Vreme je za buđenje i prihvatanje odgovornosti za sopstveno zdravlje. Ponude postoje, ali odluke donosi svako od nas.

Šta je, zapravo, ishrana?

Struka kaže: „Ishrana predstavlja skup procesa koji obuhvataju primanje hranljivih materija od strane organizma živih bića iz spoljne sredine i njihovo iskorišćavanje u organizmu za održavanje stalnog hemijskog sastava i obavljanje funkcija koje karakterišu sve žive organizme“. Iskreno, nisam ljubitelj definicija, ali ovu mnogo volim, jer u jednoj rečenici obuhvata sve. Kad smo kod definicija, evo još dve koje ne morate znati, ali ih pročitajte, možda Vam zatrebaju kad deca obrađuju teme vezane za ishranu 🙂

Šta je hrana?

 

„Hrana je životna potreba, a hraniti se pravilno je umetnost“ (Francois de la Rochefoucauld)

Hrana je, uz vazduh i vodu, životno važna potreba. Nema života bez vazduha, vode i hrane. Hranu čine namirnice, koje mogu biti biljnog i životinjskog porekla. Odmah treba naglasiti da je čovek omnivor, odnosno da potrebe organizma zadovoljava unošenjem namirnica biljnog i životinjskog porekla.

Šta su namirnice?

 

Namirnice predstavljaju sve ono što se upotrebljava za ishranu ljudi, piće i uživanje u prerađenom i neprerađenom obliku, a ne služe prvenstveno ili isključivo kao lek“.

Ishrana je proces i nije jednokratna, vremenski ograničena akcija. Jesti se mora, zar ne? Svako eksperimentisanje sa restriktivnim režimima ishrane vode iscrpljivanju organizma i predstavljaju zdravstveni rizik. Uglavnom se prezentuju „super sjajni rezultati“, dok se u javnosti malo ili nimalo ne govori o posledicama koje se, takođe, dešavaju. Slično je i sa rekreativnim sportom: nestručno vođena rekreacija predstavlja rizik za mnoga nemila stanja i povrede (uganuća, iščašenja, vrtoglavice, prelomi i sl.). Dakle, budite obazrivi, jer se uvek stavljaju u prvi plan rezultati koji idu u prilog promocije, ali obavezno obratite pažnju i na potencijalne rizike.

Glavna karakteristika ishrane je individualnost. Ishrana je specifična za svakog od nas i zavisi od brojnih faktora: pola, godina, zdravstvenog stanja, fizičke angažovanosti, klimatskih faktora i brojnih drugih. Recimo, ono što je za nekoga odlična preporuka, za drugoga može biti potpuno izostavljena iz plana ishrane. Kako? Lepo J Daću Vam primer iz prve ruke: spanać je odlična namirnica zbog svojih svojstava i rado ga preporučujem za upotrebu. Ipak, ja ga ne konzumiram i strogo vodim računa da se ne provuče u nekom posluženju, pa da ga slučajno ne uzmem, čak i u vrlo maloj količini. Zašto je za druge dobar, a za mene nije? Evo, razloga: imam alergiju na spanać i za mene je ta namirnica životno ugrožavajuća! Primera ima puno, pa toplo preporučujem da se čuvate opštih preporuka.

Da li, ipak, postoje univerzalna pravila vezana za ishranu?

Postoje! To su, zapravo smernice koje važe za sve. Nema ih mnogo, ali su vrlo bitne. Često ih poredim sa saobraćajnim znacima i pravilima: naučite ih jednom i vozite bez brige 😉

10 najvažnijih pravila u ishrani

  1. Umerenost podrazumeva da svako od nas jede koliko mu je potrebno, uzimajući u obzir napred navedene karakteristike (pol, godine života, zdravstveno stanje, fizičku angažovanost…).
  2. Raznovrsnost znači da unosimo različite namirnice, kako bi telu obezbedili sve neophodne nutrijente (proteine, masti, ugljene hidrate, vitamine, minerale i vodu).
  3. Uobročenost se odnosi na ritam unosa obroka i preporuka je da oni budu na oko tri sata; primer: doručak, užina, ručak, užina i večera – baš kao na rekreativnoj nastavi, all inclusive hotelima, banjama, bolnicama i drugim ustanovama gde postoji organizovana ishrana.
  4. Jesti polako i dobro sažvakati zalogaje. Ova preporuka je ključna: nema dobrog varenja i dobre apsorpcije hranljivih sastojaka bez dobrog žvakanja! Treba Vam poređenje po važnosti? Može. Kako se zaprljan veš bolje opere: ako uključite samo pranje bez predpranja ili predpranje, pa pranje? E, pa žvakanje je to važno predpranje.
  5. Ne povezivati emocije sa ishranom. To znači da ne treba da jedemo kad smo ljuti, tužni, srećni, iz dosade… To ne činite! Nikada! Već ste pročitali o značaju i ulozi hrane, ali ona ne može biti uteha, zamena za društvo…
  6. Ne sladiti napitke poput: kafe, čaja, limunade i sl. Razloga je puno: povećavate energetsku vrednost napitka (bespotrebno), maskirate ukus napitka, razvijate zavisnost (dokazano je da šećer izaziva zavisnost) itd.
  7. Obratite pažnju na miris, ukus i atmosferu, jer su važni. O, da! Hrana nam, pored kalorija, belančevina, vitamina i drugih nutrijenata, treba da pruži osećaj topline i zadovoljstva. Za trpezom treba da je prijatna atmosfera – sve je bitno: stolnjak, čaše, šolje, prijatan razgovor za trpezom, možda cvet u vazi J Ova tema je toliko zanimljiva, da zaslužuje posebnu priču.
  8. Unosite dovoljno vode. U skladu sa zdravstvenim stanjem, polom, godinama i drugim  faktorima postoje preporuke o količini vode koju treba uneti, ali svakako ne treba žeđati. Bez vode nema života!
  9. Temperatura jela je važna. Izbegavajte suviše hladna i pretopla jela i napitke, jer mogu oštetiti sluzokožu i uticati na proces varenja.
  10.  Pazite na unos soli. Preporuke su 3-5 grama dnevno za zdravu, radno aktivnu populaciju, dok se za ostale vrše individualne korekcije.

Da zaključimo…

 

Ishrana je:

  1. životno važan proces
  2. individualna i zavisi mnogobrojnih faktora
  3. skup mogućnosti u skladu sa individualnim potrebama i zdravstvenim stanjem
  4. naučna disciplina
  5. umetnost

Ishrana nije:

  1. vremenski ograničen proces
  2. samo pogonsko gorivo za naše telo
  3. skup zabrana, ograničenja, a ni mučenje
  4. skup neukusnih jela
  5. nešto što se mora obaviti

Prijatno Vam želi,
Snežana